Iako se ideja rodila na kavi: “Kako na brzinu i sa što manje muke napraviti efektne maske? Znam, domino pločice! Treba samo izrezati spužvu, previnuti je i spojiti”. Do realizacije ipak nije bilo lako doći.
Kupili smo spužvu. Izrezali je. Presavinuli je. Zalijepili trakom. Ne drži!
Ajmo uz rub trake zaklamati! Ajd’ nekako.
Izrezali smo rupu na kartonu za našpricati točkice. Ali opet s…nje! Sprej se podlijeva i spužvu čini musavom. Odgoda za nekoliko dana do bolje ideje.
Kupili smo stiropor i na njemu izdubili rupe u različitim kombinacijama. I opet s…nje! Lak u spreju otapa stiropor!
Što sad? Najbolje je odustati! Ali …
Nema predaje. Sprejat ćemo dokle ide, a kad ga pojede – bušimo rupe na novom stiroporu!
Prvi mačići se u vodu bacaju, kaže narodna, a mi smo bacili prve spužve. Lak se ponovno zavukao ispod šablona!
Stisni je jače! Spejaj s višega! Manje laka! A onda nas je lupio! Svi smo se smijali ko bedaci! Sreća da smo skužili da je previše za očekivati da bi djeca mogla izraditi ovako jednostavne maskice! Ispala je prava noćna mora. Dobro … dok miris laka nije dopro do mozga. A onda: mozak bye-bye! Čak se i JP smijala 🙂
Maske smo radili tri četvrtka i dvije subote. A onda je došla nedjelja odluke.
Iza ručka smo se okupili i, neki s više – neki s manje muke, navukli kostime na sebe. Lica obojili u bijelo te ih ukrasili crnim točkama. Ko’ Dalmatinci! Fosilima smo istaknuli tur, obukli ih u vještice, klaunove i čudake … i zaputili se prema Parku prvog hrvatskog predsjednika.
Pogledi prolaznika dali su naslutiti da nas čeka dobar plasman.
(Naizgled) Jednostavno, a efektno.
Čekajući naš red, boja se polako počela stapati s lica. Kostimi su počeli popuštati na spojevima. Kako i ne bi nakon obilnog nedjeljnog ručka!
U našoj kategoriji prijavljeno je 9 skupina. Gledamo konkurenciju i pokušavamo gledati očima žirija. Dogovaramo izvedbu skeča koji do tada nismo izveli. Neki jesu, na logoru prije nekoliko godina. Al’ klinci koji ga moraju izvesti nisu ga ni vidjeli! Kako će to ispasti?
Penjemo se na binu i stajemo u koloni jedno iza drugoga: “Jel’ vrijeme ? Nije još ! Jel’ vrijeme ? Nije još ! …” – okrećemo se jedno prema drugome – “Jel’ vrijeme ?
JE – VRIJEME JE !!!” – počeše se rušiti naše pločice jedna na drugu !!!!
Sve su se srušile ! Maske su pale ! … ili bolje – raspale se.
Ponosni mame i tate, dede i bake, braća i sestre. Preostalo je još da dignemo kockice koje nisu imale ruke na raspolaganju, čak niti za krafnu koja ih je čekala po silasku s bine. Krafnu u usta i grizi. Naizmjence smo im vadili i stavljali krafnice u usta, zalijevali ih sokom …
Jeste li uspjeli doživjeti dramatiku koja je pratila ovaj projekt – od početka do zadnjeg griza krafne ?!
… no to nije sve ! Slijedi trenutak neizvjesnosti ! Počela je prozivka po osvojenim mjestima odozada. Kako se prozivka bližila prvom trojcu, tako je i naša neskromnost rasla. Ostala su još samo prva tri ! Nema sumnje – prvi smo !
Kad li – eto nas: Nagrada za treće mjesto i 500 kuna na račun Odreda !!! Tu smo malo splasnuli, ali moramo priznati – pobijedili su bolji, oni koji su u maske uložili više truda ! Pobjednicima smo pošteno čestitali.
Drugo mjesto – plesaći Megablasta, a prvo mjesto – Čudesna šuma !
Na kraju: Ponosni smo, jer zaista smo došli tek sudjelovati, a vratili smo se s nagradom !!!
Odmah smo počeli razmišljati o maskama za iduću godinu. Sve su dobre ideje dobrodošle. Stoga predlažite.
Pred nama je godina dana za pripremu dobrih maski !!!
