Martinje smo proveli upoznajući Rijeku. Možda u njoj nema vina, ali ima vode – slatke i slane! Vino smo potražili u Kastvu.
Prema programu aktivnosti, u dijelu istraživanja i upoznavanja domovine, u studenom smo se zaputili u Rijeku. Na putu smo doživjeli čak četiri godišnja doba, a izlet je bio jednodnevni! Prvi ovogodišnji i ni od koga očekivani snijeg otežao je promet vozila autocestom kroz Gorski kotar. Naše je izviđače baš obradovao. Toliko da su umjesto nastavka putovanja željeli ostati u gorju! U Rijeku su busom stigli već oko 10 sati.
Na vođenju poletaraca gradom i odvojenom vremenu od srca zahvaljujemo Arneli iz Odreda izviđača “Primorje”, a izviđače smo pustili da se po Rijeci snalaze sami, uz pomoć karte.
Prema riječima naših izviđačkih voditelja ipratitelja, po dolasku u Rijeku uputili su se najprije ka domu Riječkoga zmaja. Snijeg, kiša i 500 stuba nisu ih spriječili da dođu do kule Trsat. Da nije bilo lako vidi se po izrazima lica 🙂
Nakon finog ručka, a dogodila im se odlična pizza, zaputili su se do neodoljivog gradića Kastva. Poletarci su u Kastvu bili pravi istraživači. Šumskim putem probili su se do crkve sv. Jelene Križarice. Vjerovali ili ne toga su dana propješačili čak 12 kilometara i svladali 539 stuba do Trsata! Izviđači su pješice napravili oko 14 kilometara, ali bez uspona stubama. Dokaz je to da djeca mogu sve, samo kada žele i kada ih se na to potakne.
